
U noći 8. na 9. siječnja 1944. istarska sela Šajini i Bokordići bila su poprištem zločina protiv čovječnosti, događaja koji i danas žive u kolektivnom sjećanju preživjelih i njihovih potomaka. Prisjetimo se, oko ponoći, nacisti i faštisti okupirali su selo Šajini te u naredna dva sata ubili 54 civila, a selo opljačkali i spalili. Nakon Šajina, ušli su u Bokordiće. Prvo su upali u kuće članova narorodnooslobodilačkog odbora koje su izvukli van i strijeljali, a potom su nastavili svoj krvavi pohod po selu. Ubijeno je 22 civila, osmero ih je odvedeno u njemačke logore iz kojih se nikada nisu vratili, dok je šest muškaraca poginulo u borbi. Posljedice spomenutih zločina i danas je teško pojmiti, ubijane su žene s djecom u naručju, nenaoružani starci, majke i očevi u prisutstvu vlastite djece… 120 djece ostalo je bez roditelja. Preostalo stanovništvo nije moglo na dostojan način pokopati mrtve. U pomoć su im pristigli susjedni mještani pa su pokojne umatali u posteljinu te ih vozovima prenosili i polagali u velike rupe iskopane na groblju u susjednom selu Škitača. Preostalo stanovništvo bile su mahom žene čija je tuga udovištva produbljena neizrecivim siromaštvom i strahom od nemogućnosti prehranjivanja vlastite djece. Hodale su po okolnim selima proseći mlijeko i šećer. Dojile su i plakale. Crne facole u koje su se toga dana zavile nisu više nikada skidale.
Šajinska djeca oca su pronašle u jedinom radno sposobnom muškarcu u selu, barbi Antonu Matošiću koji se brinuo za osiguravanje hrane, odjeće i obuće te organizaciju nastave. “Šajinska siročad ne more, ne smi, ni neće nikada zabiti ono ča je za njih načinija Tone Matošić. Da ni bilo barba Tone ne znan kako bimo bili pasali. Ja san usta i prez oca i matere i svih svojih, a on me je uzeja h sebi, zgojija i školova.” (sjećanja Đine Matošića iz knjige “Barbarizam u barbanskim Šajinima”)
Zajednička sudbina teških gubitaka pretrpljenih tijekom ratne 1944. godine povezala je i zbližila Šajince i Lipljane. Na 40. obljetnicu tragedija, pobratimile su se ondašnje mjesne zajednice Krasa i Šajina. Od tada se delegacije obaju mjesta uzajamno posjećuju prilikom obilježavanja stradanja te se učestalo druže. Slijedom navedenog, 2003. godine uslijedilo je i bratimljenje njihovih općina Matulja i Barbana.
Ovogodišnje obilježavanje stradanja u Bokordićima i Šajinima posjetile su delegacije Mjesnog odbora Lipa, Općine Matulji te Udruge antifašista i antifašističkih boraca Liburnije, a domaćini su na veoma dirljiv i osoban način s prisutnima podijelili svoje teško povijesno nasljeđe te podsjetili kako prisjećati se znači učiti za budućnost, ali i oprostiti.